Mala plastika

20. februar 1998, MONITOR

Čitav dosadašnji stvaralački period proživjela je Nada Marović - Stanić u svom Herceg Novom. Rođena je na Luštici, u Novome je završila čuvenu srednju umjetničku školu, i kasnije u njoj bila i nastavnik, tu je zasnovala porodicu i ostala da živi i radi. Sada prvi put samostalno izlaže u zavičajnom gradu i po treći put uopšte. Zašto? Ona lijepo kaže: "Čovjek se valjda, nešto malo boji u svom mjestu ... izlagala sam na svim grupnim izložbama gdje sam bila pozvana ... bojim se riječi. Zato što sam veoma odgovorna osoba. Šta znači reći nešto što je pogrešno? Pa to će svako pročitati, pitaće se šta ova osoba priča ... A što se tiče izlaganja ... spremna sam da me napadnu ... ako se već izlaže, onda se mora prihvatiti i kritika i kompliment. Stvaralaštvo je poseban svijet, ali riječ mora uvijek da bude odgovorna." I tako, poslije prošlogodišnje izložbe u Pomirbenoj dvorani na Gospi od Škrpjela, koju je organizovao don Branko Zbutega, Nada najzad izlaže i u Novome, u organizaciji Dragana Mračevića i galerije "Spinaker", koji su ove godine organizatori likovnih programa za Praznik mimoze.

Nada je mnogo proputovala i njeno proučavanje, bolje reći fasciniranost starim civilizacijama, osjeća se na prefinjen način u njenom djelu, u načinu obrade materijala, u postavljanju figure. Ona je našla fini sklad između tih uticaja i modernog brankusijevskog tretmana, i izuzetno je uspjela da to plasira u malu plastiku. Jer njeni radovi su malog formata ali duboko i plemenito asocijativni. Ona doista svoj umjetnički rad oživljava kao intimu. To se osjeća u postavci svih figura, tih parova, ljubavnika, aktova, žena - kojih je naviše u njenom djelu. Ali na neki način i kad radi životinje, ponajviše u kompoziciji. Vidljiv je još jedan uticaj, veoma ženski transformisan. A to je uticaj bokeljskog starog graditeljstva na detaljima koji okružuju neke njene figure i djeluju plemenito dekorativno, dajući svemu jedan romantičan prizvuk. To je naročito vidljivo na ranim radovima u gipsu, dok su oni rađeni u povićcu (sigi) drugačije konceptirani.

Nadina nepretencioznost učinila je da se neki njeni radovi ne izvedu i u materijalu po predlošku iz gipsa, da ih nema na javnim mjestima, odnosno u prostorima iako su izrazito kamernog karaktera. Ona ih čuva za sebe, baš kao neku intimu. Utoliko je prijatnije bilo upoznavanje sa njima jer su ih mnogi sa radošću dočekali, što se vidjelo povelikoj posjeti i na otvaranju i inače, ove prikladne izložbe. Novljani su pozdravili i podržali svoju vjernu sugrađanku.